EVROPA U STRAHU, NE ZNAJU ŠTA DA RADE Za ovu rusku taktiku nemaju rešenja! Šta ako Putin odluči da ode korak dalje?
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- NATO proučava ukrajinska iskustva u održavanju energetike, bolnica, komunikacija i državnih institucija tokom rata, dok evropske zemlje ubrzano obnavljaju sisteme civilne zaštite.
- Ključna dilema za odvraćanje Rusije jeste da li Putin veruje da bi SAD i ostale članice NATO-a zaista ušle u direktan sukob zbog ograničenog ruskog upada na teritoriju Alijanse.
Ove nedelje Belorusija, najbliži vojni saveznik Rusije, izvela je velike vojne vežbe u blizini Suvaljskog koridora, uskog pojasa koji povezuje baltičke države sa ostatkom NATO-a. Geografski položaj ovog područja već dugo ga čini jednom od najranjivijih tačaka Alijanse, piše u svojoj analizi Bret H. Mekgerk za CNN.
Francuski predsednik Emanuel Makron sazvao je političke lidere Francuske na poverljivi brifing obaveštajnih službi, a zatim najavio nove mere za zaštitu kritične infrastrukture od sve intenzivnijih ruskih hibridnih napada.
Poljski premijer Donald Tusk otišao je korak dalje, upozorivši da bi Rusija mogla da izvede napade dronovima ili raketama na zemlje NATO-a i potom ih predstavi kao nesrećne slučajeve.
Velika Britanija pozvala je građane da počnu da se pripremaju za mogućnost rata i naprave zalihe konzervisane hrane i vode za piće. Načelnik britanskih oružanih snaga rekao je da se zemlja suočava sa "najopasnijim" periodom u poslednjih nekoliko decenija.
Nemačka priprema svoje bolnice za mogući ruski napad. Kancelar Fridrih Merc upozorio je da predstoje "presudni trenuci" u "odbrani slobode i mira na našem kontinentu".
Čak je i tradicionalno neutralna Švajcarska usvojila novu strategiju nacionalne bezbednosti kojom se zahteva veća otpornost zemlje i sposobnost da se odbrani od oružanog napada.
Američki predsednik Donald Tramp u međuvremenu je iznenada objavio da je ostvaren napredak ka uspostavljanju stalne baze američke vojske u Poljskoj.
Dve nedelje ranije poslao je direktora CIA u tajnu misiju kako bi upozorio Moskvu da ne napada teritoriju NATO-a.
Zemlje sa obe strane Atlantika, čini se, strahuju da bi ruski predsednik Vladimir Putin uskoro mogao da proširi rat izvan granica Ukrajine.
Rusija širi bojno polje
Sjedinjene Američke Države ove nedelje dobile su uvid u razmere potencijalne pretnje.
Savezni tužioci optužili su pet osoba za koje se sumnja da su sarađivale sa ruskim obaveštajnim službama u okviru mreže koja je planirala napade i ubistva širom sveta, uključujući teritoriju SAD.
Tužioci takođe tvrde da je ta mreža naručivala napade na civilnu i vojnu infrastrukturu u evropskim zemljama.
Optužbe se uklapaju u širi obrazac sa kojim se Evropljani suočavaju već godinama: sajber napadi, sabotaže, podmetanje požara, dronovi i napadi na kritičnu infrastrukturu. Nemačka je prošlog meseca optužila Rusiju za napad dronom na civilni aerodrom.
Strateški problem za NATO jeste to što Rusija takve operacije može da izvodi bez jasnog prelaska granice koja bi značila početak konvencionalnog rata.
Poslati dron u vazdušni prostor NATO-a, poremetiti rad aerodroma, sabotirati infrastrukturu ili organizovati ubistva preko kriminalnih mreža, sve to spada u operacije "sive zone" čija se odgovornost može negirati.
Putin koristi nejasnoće i poricanje kao oružje, testirajući odlučnost NATO-a, istovremeno svestan da unutar Alijanse postoje podele oko toga kako odgovoriti, pa čak i da li uopšte odgovoriti.
Ali šta ako Putin odluči da ode korak dalje?
Suvaljski koridor
Suvaljski koridor pruža jedan mogući odgovor.
Reč je o granici između Poljske i Litvanije dugoj oko 105 kilometara i jedinoj kopnenoj vezi između baltičkih članica NATO-a, Litvanije, Letonije i Estonije, i ostatka Alijanse.
Zamislite krizu u kojoj Rusija, možda zajedno sa Belorusijom, pošalje snage u jedan deo ovog koridora. Putin bi verovatno tvrdio da je reč o ograničenom upadu, ukoliko bi uopšte nešto rekao, i da Rusija ne želi eskalaciju.
Moskva bi istovremeno preko nezvaničnih kanala tvrdila da bi odgovor NATO-a mogao da izazove nuklearni rat.
Cilj takve operacije ne bi nužno bio sam Suvaljski koridor niti odsecanje baltičkog krila NATO-a, već podrivanje Alijanse i njenih obaveza kolektivne odbrane.
Da li bi se 32 članice NATO-a saglasile da krenu u rat protiv Rusije kako bi povratile mali deo teritorije? Da li bi američki predsednik rizikovao eskalaciju sa nuklearnom silom zbog Litvanije? Da li bi to učinile Nemačka i Francuska?
Niko ne može sa sigurnošću da odgovori na ta pitanja, a upravo to ide Putinu u korist.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rute ove godine je upitan o vojnoj simulaciji koja je obuhvatala upravo takav ruski potez prema Suvaljskom koridoru. Odgovorio je da NATO redovno vežba za takve scenarije i da bi napad izazvao razoran odgovor.
Da li mu Putin veruje? U trenutku kada je Vašington u ozbiljnim sporovima sa nekim od svojih najbližih saveznika, uključujući Kanadu, možda i ne.
NATO uči od Ukrajine
Ukrajina je Evropljanima pružila brutalnu lekciju o tome šta zahteva savremeni rat.
Državama nije potrebna samo vojna oprema. Potrebne su elektroenergetske mreže sposobne da izdrže napade, bolnice koje mogu da prime veliki broj žrtava, rezervni sistemi komunikacije, funkcionalne transportne mreže i vlade sposobne da nastave da rade pod dugotrajnim pritiskom.
Najvažnije od svega, potrebna su im društva sposobna da podnesu velike troškove bez raspada i ekstremne polarizacije.
NATO je ove nedelje javno predstavio ažurirane zahteve za nacionalnu otpornost, koji obuhvataju sve, od kontinuiteta rada državnih institucija i snabdevanja energijom do hrane, vode, zdravstvene zaštite i komunikacija tokom "krize i sukoba".
Zvaničnici NATO-a proučavaju kako su Ukrajinci uspeli da održe osnovne usluge uprkos kontinuiranim ruskim napadima.
To predstavlja izuzetan obrt. Ukrajina više nije samo zemlja koja uči od NATO-a. Sada i NATO uči od Ukrajine.
Time Alijansa pokušava da odvrati Rusiju ne samo obećanjem razornog odgovora na agresiju, već i pokazivanjem Putinu da njegova agresija neće ostvariti željeni rezultat.
Sama spremnost tako postaje deo odvraćanja. To je jedan od razloga za niz alarmantnih vesti koje su se pojavile ove nedelje.
Pitanje je kako bi reagovao Vašington
Iza evropske hitnosti nalazi se i američki faktor.
SAD istovremeno imaju snage raspoređene u Evropi, ratuju protiv Irana na Bliskom istoku i odvraćaju Kinu u Indo-Pacifiku. Protivvazdušna odbrana, mornaričke snage, obaveštajne platforme i zalihe municije koje se smanjuju ne mogu biti svuda u isto vreme.
Tramp je učinio mnogo na jačanju NATO-a, ali njegova posvećenost klauzuli o kolektivnoj odbrani ostaje neizvesna.
Moskva to zna.
Rusija je i dalje zaglavljena u Ukrajini. Međutim, Putinu nije potrebna još jedna invazija razmera ukrajinske kako bi stavio NATO na probu.
On može postepeno da podiže nivo eskalacije: sabotaže, sajber napadi, planiranje atentata, napadi dronovima ili raketama, a zatim i ograničena vojna operacija osmišljena da proveri da li NATO i dalje zaista stoji iza svojih obećanja.
Postavite sebi pitanje: da li bi Tramp krenuo u rat sa Rusijom zbog parčeta zemlje koje se zove Suvaljski koridor? Da li bi Amerikanci bili spremni na tako nešto?
Pitanje praktično samo daje odgovor.
A već sama činjenica da takva sumnja postoji slabi odvraćanje.
Kraj evropskih iluzija
Tokom tri decenije nakon Hladnog rata, Evropa je dozvolila da njena nacionalna spremnost postepeno oslabi. Rizik od rata delovao je udaljeno. Vojna potrošnja i regrutovanje vojnika drastično su pali. Civilna zaštita postala je relikt prošlosti, a podrazumevalo se da će SAD priskočiti u pomoć ako bude potrebno.
Ta era je završena.
Evropa se priprema za rat jer njeni lideri sve više razumeju neprijatnu istinu: odvraćanje zavisi od toga u šta Putin veruje, dok bi američka reakcija na širenje rata bila neizvesna.
Beloruske vojne vežbe u blizini Suvaljskog koridora izazivaju uzbunu jer je, uprkos ruskim problemima u Ukrajini, sposobnost odvraćanja oslabljena.
Najbolji način da se spreči širenje rata jeste da Putin bude uveren da bi takav pokušaj propao.
A sudeći prema hitnim potezima koji se sada preduzimaju širom evropskih prestonica, raste zabrinutost da Putin možda veruje upravo suprotno.
(Kurir.rs/CNN)